Sjećam se da sam u jednom od svojih prvih uvodnika napisao da sam na ovu funkciju pristao iz sasvim sebičnih razloga. Pri tome ostajem i danas, jer i dalje imam privilegij uvida u razvoj hrvatskog kratkog filma, koji tijekom godina pokazuje pozitivan rast kvalitete i autorske zrelosti. Svakako da u tu skupinu zalutaju i radovi koji se ne uklapaju u moje entuzijastičke tvrdnje, no postoji i stalna svijest o, sva sreća, sve manjem postotku prisutnosti takvih primjera.

Ove godine osim debitanata predstavit će vam se autorice i autori čije ste radove već imali priliku vidjeti u ranijim izdanjima ovog programa. Divno je vidjeti njihov filmsko-autorski razvoj i sretan sam što se to događa baš u našem programu. Nadam se da će vas neki od njih ugodno iznenaditi, neki isprovocirati, a neki će vam možda otvoriti i vrata percepcije. Ono što dijele realistična je, svakodnevna, sudbinska opipljivost kojima odišu, čak i kada su eterični i atmosferični.

Splet sudbina kojima se bave filmovi ovogodišnjeg programa najviše govori o ljudskoj prirodi koja je nepredvidljiva, prijetvorna, nekad duboko zakopana u nama i koja izranja na površinu kad je i najmanje očekujemo. Sve su to vidljiva lica skrivenih naličja iz naših haustora, stanova, hodnika, ulica, trgova, ureda i škola. To su priče o licima i naličjima iskonskih ljudskih slabosti i snaga, onih emotivnih koje u nama stvaraju junake, a ponekad i kukavice. Najviše pohvala na račun hrabrosti može se uputiti samim autorima, koji i dalje istražuju formu, jezik i nove načine diskursa i pripovijedanja koje nesebično i spremno podastiru pred vas, vjernu publiku. Uvjeren sam da ćete to znati prepoznati i cijeniti, dok se pred vama budu vrtjeli životi i sudbine iz svijeta kojemu i sami pripadamo.

Vladimir Gojun, selektor programa Kockice